Featured

CRNA PTICA PRIČA O GUBITKU ALI PEVA O NADI

Mala crna ptica je htela da dotakne nebo. Ali niko nije verovao da je to moguće. Ostale ptice su joj se smejale, jer nijedna ptica nije letela tako visoko. Ali mala ptica ih nije poslušala.

Važno je da u književnosti za decu budu zastupljene ozbiljne i složene teme, smatra Aleksandra Jovanović autorka romana „Crna ptica“. Za to delo koje osnažuje čitaoca da premosti životni gubitak dobila je nagradu „Politikinog Zabavnika“.

Dvanaestogodišnja Želja ne može da prihvati iznenadnu smrt svoga oca. Čežnja da ga vidi još jednom, odvlači je od realnog života u magični svet koji nudi mogućnosti, ali je i opasnost. Dok je u tome bodri nepoznati dečak Vuk, njeni, mama, najbolji drug Luka, i pas Žile pomažu joj da izabere stvarni život. To je siže koji objedinjuje elemente fantastike, strave i psihološkog romana.

„Shvatila sam koliko je oslobađajuće pisati o gubitku, pisati o nekoj vrsti traume, da tako kažem, pisati o patnji, teškim stvarima sa kojima sam se ja suočila a znam da su mnogi ljudi koje lično poznajem a kamoli one koje ne znam. Pri tom je ovo samo jedan vid tuge, jedna vrsta patnje“, kaže Aleksandra Jovanović.

Današnja deca su drugačija i brže razumeju mnoge stvari jer su im informacije dostupnije nego ranijim generacijama ali su ostale iste njihove potrebe, želje, nadanja i zato deci kada čitaju treba ponuditi istinu pre svega, ističe autorka.

„Ako dete, pogotovo u nekom formativnom uzrastu između 10 i 13 godina, oseti da mu prilazite kao neko ko je superiorniji, onda se povlači. Ali ukoliko istina i ta jedna iskrenost postoji u književnosti ili u filmovima za decu onda mislim da će se deca otvoriti“, veruje mlada spisateljica.

Roman „Crna ptica“ nastao je iz diplomskog scenarija Aleksandre Jovanović na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu gde je sada na doktorskim studijama. Na jesen „Crna ptica“ dobija novi život u pozorištu „Bora Stanković“ u Vranju. Autorka kaže da sada „Crna ptica“ leti sama, jer joj i nagrada „Politikinog Zabavnika“ daje krila.

Prilog o nagrađenom romanu Aleksandre Jovanović koji je emitovan u Dnevniku Radio-televizije Srbije, možete pogledati klikom na dugme ispod: 

Featured

PRIČA O PIPI

Videla je da sva deca gledaju Pipi koja je ležala na podu i crtala punom parom po njemu. „Ali, Pipi“, rekla je učiteljica nestrpljivo, „zašto ne crtaš na papiru?“

„Pa, odavno sam ga iscrtala, a moj konj ne može da stane ceo na tolicki papir“, rekla je Pipi. „Upravo crtam prednje noge, a kad dođem do repa, sigurno ću morati da izađem u hodnik.“

Pre 75 godina objavljena je knjiga „Pipi Duga Čarapa“ švedske književnice Astrid Lindgren. Serijalom o Pipi, proslavi rođendana riđokose književne junakinje onlajn se pridružila i Srbija. Na predlog Ambasade Švedske sa timom kreativaca iz zemlje, regiona i Švedske osmislila ga je Jasminka Petrović.

„Pipi je jedna luckasta, šašava, maštovita i pre svega, hrabra devojčica“, kaže Mina Ivanović, devojčica sa narandžastim kikama poput onih koje krase književnu junakinju Astrid Lindgren. Dečak Lav Dimitrijević potvrđuje da je hrabra ali smatra i da je hvalisava. Petogodišnji Jare Petrović primećuje da je malo usamljena. Ovo su neki od zabeleženih komentara najmlađih čitalaca koji danas odrastaju uz avanture neustrašive Pipi Duge Čarape.

Pripovest o Pipi koja krši pravila prvi put se kod nas pojavila 1963. godine i to zahvaljujući smehu jedne devojčice kojoj je mama čitala knjigu na plaži u Portorožu i tako privukla pažnju prevodioca Čedomira Cvetkovića i njegovog sina.

„Ja sam tad izjavio da on mora tu knjigu da prevede da i druga deca uživaju u njoj i da se smeju tako slatko kao ja“, priseća se muzičar Miroslav Cvetković.

Prevedena je na 92 jezika. Na srpskom je čitamo i u prevodu Slavice Milosavljević sa ilustracijama Tihomira Čelanovića. Vole je sva deca. Studenti je rado proučavaju.

„Ona se njima dopada zato što je ona slobodna za sve nas, zato što ona ruši barijere koje mi možda i sami priželjkujemo da rušimo, ali ih suštinski ne rušimo“, kaže prof. dr Jelena Panić Maraš.

„Pipi nije vlast. Pipi je narod i njen odnos prema vlastima. Njen odnos prema vlastima je prirodno kritičan na neki način. Ona ima prava da bude kritična prema vlasti jer mi nismo uvek najpametniji, ne radimo uvek ono što je najbolje“, smatra Jan Lundin, ambasador Švedske.

U ovom serijalu, bolje upoznajemo Astrid Lindgren na Zmajevim dečjim igrama u Novom Sadu. Saznajemo koliko je ohrabrivala naše stvaraoce za decu. Otkrivamo koliko je Pipi inspirativna deci zahvaljujući kreativnim zadacima vizuelne umetnice Bojane Lukić. Stiglo je mnogo radova ali i pisama.

„Možda bih izdvojila jedno. Mama nam je javila da je njena Kristina za prvu knjigu kao samostalno čitanje upravo izabrala Pipi, zahvaljujući ovom serijalu. Mislim da je to u duhu Astrid Lindgren koja je govorila ‘ako pomogneš jednom detetu, pomogao si celom svetu’“, naglašava književnica Jasminka Petrović.

Serijal o Pipi može se gledati na društvenim mrežama i Jutjub kanalu.

Prilog o Pipi, emitovan je u Dnevniku Radio-televizije Srbije i možete ga pogledati klikom na dugme ispod:

Featured

AVENOVA MISIJA -STVARANJE NOVOG SVETA

Mislim da u vremenima koja dolaze svi moramo biti saveznici. U pitanju je opstanak, to je već nepobitno.

Misiju menjanja sveta, spasavanja starog ili stvaranja novog sveta, najčešće pokreću deca, hrabro se prepuštajući beskrajnoj radoznalosti i mašti rezervisanim za detinjstvo. O tome svedoče mnoge priče a među zvezdanim likovima je i belokosi dečak. O putu od bezbrižnog radoznalca željnog znanja do budućeg vođe i druida u životnoj avanturi koja prerasta u borbu za opstanak sveta čitamo u knjizi „Aven i jazopas u Zemlji Vauka“. To je prvi roman epske fantastike za decu kod nas. Napisao ga je, i sam ilustrovao, Uroš Petrović.

Avenova sudbina zapisana je na listu čudesnog drveta Barabe. Pred njim je odgonetanje tajanstvene poruke kako bi oslobodio svoju vrstu opakog, inteligentnog neprijatelja. Da bi spasao svet od Vauka, bića bez emocija,  dvanaestogodišnji Aven ujedinjuje ljude Gondvane, biljne i životinjske vrste. Pomažu mu njegov verni pratilac pripitomljeni jazopas Gord, i čudesna bića od bestelesnog usamljenika podzemlja Sipa, do kopnenih kitova.

„U ovoj knjizi je jedinstveno to što dečak izlazi iz okvira, izlazi iz neke norme. Nema veze što je on mogao da živi najnormalnije, što njegovo selo ne bi bilo ugroženo. On je ipak odlučio da izađe i da istraži taj  novi svet“, kaže Marta Dukić, učenica 7. razreda beogradske OŠ „Nikola Tesla“.

„Svi bi se pronašli u ulozi Avena jer svako dete kada je malo mašta da radi neke velike stvari, da promeni svet i Aven je junak,  karakter koji to pokazuje, koji to radi. I jednostavno,  kroz knjigu se vidi da on odrasta“, smatra Đurađ Živanović, učenik 8. razreda OŠ „Andra Savčić“ u Valjevu.

„Ljudi treba da čitaju ovu knjigu zato što treba da nauče kako biti Aven, kako doprinositi svojoj okolini, a ne kako biti Vauk i bezrezervno trošiti resurse koje imamo i to je jedna fantastična metafora koju Uroš Petrović pokazuje. I u ovoj knjizi, kao i u celom društvu, imamo ljude koji su Vauci, imamo ljude koji su Aveni“ocenjuje Tadija Čaluković, učenik 1. razreda  SŠ „Artimedia“ u Beogradu.

„Kada je otvorim više imam osećaj da čitam neku vrstu enciklopedije zato što knjiga počinje sa opisivanjem raznolikog života u tom nekom novom ekosistemu koji je stvorio Uroš Petrović u knjizi Aven i jazopas u Zemlji Vauka. Shvatam da je i  njen pisac u stvari jedna šetajuća enciklopedija“, prenosi svoje utiskeLav Lukić učenik završnog razreda beogradske OŠ „Nikola Tesla“.

Priroda – čista, istinita, oslobođena sredina u osnovi je idealnog sveta kakvom teži Uroš Petrović. Takvu prirodu on želi za svoju planetu. Tako osmišljava i mapu sopstvene Gondvane upoznajući čitaoca sa ucrtanim staništima i eko-sistemima.

Šta će čitalac naći u knjizi Aven i jazopas u Zemlji Vauka,  mislim da zavisi od njegovog uzrasta ali znam da je deca vole i čitaju kao veliku avanturu, borbu dobra protiv zla, gde  dobri nisu baš uvek dobri i zli baš uvek zli, ali sam puno toga smestio i sakrio među redove, ali malo toga sam sakrio namerno“, kaže pisac Uroš Petrović.  „Čini mi se da je mnogo više toga što sam sakrio slučajno ili se slučajno poklopilo ili ništa nije slučajno, u bilo kom od ta tri slučaja, dobro je“.

„Aven i jazopas u Zemlji Vauka“ je oda prirodi i opomena čovečanstvu do čega može dovesti zloupotreba nauke. Oblikovana raskošnom imaginacijom, piščevom simbolikom i osobenim humorom. U borbi za uspostavljanje harmonije u prirodi,  pred Avenom je  mnoštvo prepreka, teška iskušenja u kojima istrajava, pobeđuje i  doživljava vlastiti preobražaj.  Pomaže čitaocu da uvidi da se velika dela o kojima sanja ne ostvaruju u zaštićenom prostoru već  se mora iskoračiti iz sigurnosti u neizvesnost, jer samo hrabri i uporni stižu do cilja. Pustolovina, poput ove fantastične, može mu biti povod za stvaranje nekih drugih svetlih misija, pa i onih u  svakodnevnom životu.